Rođena 11.01.1978. godine u Kaknju, BiH.
2001. godine diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, BiH, gdje je u klasi prof. Stipe Sikirice stekla titulu akademskog kipara i profesora likovne kulture.
Nakon diplome se vraća na matični otok Hvar gdje počinje profesionalno izrađivati umjetnički nakit.
Riječ autorice
S obzirom da potječem iz obitelji koja se generacijama bavi izradom nakita, logičan korak bio je spajanje obiteljske tradicije i svojega zvanja. U početku je sve počelo kao igra. Komad školjke sam žicom povezala s kamenom i uobličila u formu prstena, narukvice, privjeska... i priča je počela. Glavni materijal je bilo srebro i poludragi kamen, no s vremenom je moja potreba za istraživanjem i kreativnim izražavanjem pomaknula granice i danas kombiniram nespojive materijale, dapače to mi je postala preokupacija.
Mesing, koža, tkanina, staklo, kompjuterski čipovi, školjka, biser, drago kamenje… to su samo neki od materijala kojima se služim.
Na kraju je sve preraslo u redizajn i reciklažu već upotrebljenih, pokidanih i odbačenih komada starog filigranskog srebra ili pak ostataka već korištene kože .
Danas, kada je industrijalizacija pregazila ručni rad, ja se igram i stvaram svoje male nosive skulpture i nudim novi pogled na pomno odabrane fragmente nekih drugih vremena.
Bogato ozračje postmoderne omogućilo je Vanji Mijač da nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu (kiparstvo) razvije svoju profinjenu darovitost u pravcu osmišljavanja manjih formi, napose umjetničkog nakita koji je na začudan način sublimirao njezinu poetsku prirodu i prisni odnos sa snovima, bojama i uzbudljivim rješenjima. Za Vanju je nakit produžetak osobnosti i u svakom dizajniranom pradmetu odražava se baština sredine u kojoj živi ali i zorno razabiru tragovi vlastitog traganja, dekorativnost kompozicija i snaga inventivnosti u oblikovanju specifičnih konstrukcija. Na prvi pogled ovaj ručno izrađen nakit otkriva autoričinu zaokupljenost ornamentima, korištenjem starih kopči ili poliranih australskih školjki, to nikako nije tek puko nizanje fimo mase, perlica i kristalčića na flax, već se kiparska osjetljivost pretočila u pomni odabir dragog i poludragog kamena, srebrnih elemenata i žica, kože, stakla i dr. materijala. Umjetnica nerijetko nesimetričnim ogrlicama, narukvicama, nausnicama i prstenjem upozorava na osebujnost materijala, boje, ali i umjetničkog oblikovanja tzv. lijepog kaosa koji se ne boji neobičnih formi, eksperimenta i temperamentnih akcenata. Razumije se, Vanja Mijač je svoj umjetnički nakit, koji nije pretenciozan i nametljiv, već čist i atraktivan s dodirom suptilne kiparske ruke, namjenila raznim tipovima i generacijama žena ne sugerirajući samo svečane izlaske već njihov svakodnevni individualan i zanosan izgled. Ne začuđuje stoga što brojni komadi unikatnog nakita Vanje Mijač nailaze na oduševljenje brojnih poklonika mlade umjetnice koja je u tako intimnom dijalogu s prohujalim vramenom ali i onim koji dolazi. Vanja je zasigurno snivač koji materijaliziranom senzibilnošću ne iznevjerava svoje i naše snove .